Trst i natpis „lažnog“ oslobođenja 12 juna 1945, neke od laži o 42 dana Trsta
Prvog maja 1945 u šest sati ujutro sa pet lakih tenkova i sa dvije stotine mitraljeza jugoslavenski partizani su ušli u Trst, oslobodivši grad od nacifašističke okupacije. No od tog trenutka do 12 juna 1945, a naročito nakon 12 juna 1945, kada su jugoslavenske trupe napustile grad prema dogovoru do kojeg je došlo sa Anglo-Amerkinacima, 9 juna 1945, počela je kampanja povijesne falsifikacije i historijskog revizionizma i tobožnjih istina, koju je prisvojila i službena tobožnja ljevica. Oslobođenje Trsta pretvorilo se u okupaciju Trsta. A okupiranje Trsta od strane jugoslavenskih partizana, u historijskom pamćenju, bilo lokalnom, bilo nacionalnom, uvjetovano raznim neistinama, bit će opisano kao još gore i još nasilnije od nacifašističke okupacije.Tako će se, na primjer, jako malo govoriti o 27 martu 1944, kad su u gradu javno obješena 4 partizana iz „Trešćanskog bataljona“: Sergio Cebroni, Giorgio De Rosa, Remigio Visini i Livio Stocchi, i jednako tako još manje će se govoriti o 3 aprilu, kad će biti obješena 72 taoca u ime odmazde zbog atentata, koji je izvršio Pokret Otpora u Opicini i još manje će se spominjati 29 april, kad su iz odmazde za ubojstvo petorice Nijemaca objesili pedesetišest partizana, ali će se zato govoriti mnogo o izmišljenom lovu na Talijana, koji su tobože izvršili jugoslavenski partizani. Na nacionalnoj razini malo će se tko sjećati postojanja logora za eksterminaciju Risiere, ali će se naveliko govoriti o cijeloj toj mistificiranoj priči oko foibi ili o masovnom ekzodusu talijanskog življa, kao i o „užasnih“42 dana Tita. Ako ponovo pročitamo novine iz tog doba, koje gotovo uvijek daju dosta prostora tršćanskom pitanju, dobro se vidi da neke novinske agencije iznose neistine. Ne govori se na primjer o činjenici da se 10 tisuća Tršćana okupilo na trgu uz povike Živio Tito, živjeli antifašistički saveznici, uvečer, prije potpisivanja dogovora, koji će ratificirati primopredaju vlasti. Čak je i sam tršćanski biskup izjavio „odnos jugoslavenskih vlasti i njihovih lokalnih uprava prema kleru bilo je bez izuzetka korektan i ispunjen dužnim poštovanjem“, kako piše list Unità 10 juna 1945, a izvor je Reuters, koji na taj način demantira, da se nadbiskup nalazi u kućnom pritvoru, koji su mu odredili jugoslavenski partizani. Unità nikada nije, kako je opće poznato, bila naklona Titu i nije imala baš nikakvog interesa da štiti utisak, koji je on ostavljao, a još manje njegovu ulogu. Dana 17 maja može se pročitati da u Trstu „Nije bilo ni pokolja, ni masovnog deportiranja i još manje lova na Talijane“, a to izjavljuje gospođa Sprigge iz Manchester Guardiana.
Velio Spano, koji će potom biti član Ustavotvorne skupštine i senator u prva tri saziva parlamenta, u listu Unità od 8 maja 1945 napisat će, na prvoj strani, da treba optužiti laži novinskih agencija po pitanju Trsta, čiji je cilj da probude „nacionalističke osjećaje i ostatke fašizma“.
Isto će tako biti lažna vijest, na primjer, o ultimatumu, kojeg je dao Tito. Dana 19 maja 1945, nakon sjednice, koja je održana u kafani Rossetti, nastat će sjedinjeni talijansko-slovenski komitet za civilnu administraciju Trsta, a dopisnik Associated Pressa će objaviti, da su u toku pregovori između jugoslavenske vojske i angloameričkih snaga i da su njihovi odnosi srdačni, kako će to potvrditi različite novinske agencije dana 31 maja 1945.
Dakle jugoslavenski partizani nisu mogli imati ni najmanje interesa, s obzirom na postojeće stanje, da vrše progone ili pogubna djela nasilja, jer to bi predstavljalo nelogičnu besmislicu i značilo bi zadati sebi smrtni udarac pijukom po vlastitim nogama.
Ne treba zaboraviti da su u to vrijeme u Italiji djelovali Izvanredni Narodni Sudovi, koji su sudili kolaboracioniste na sjeveru zemlje, te prema dekretu od 22 aprila 1945, mogli su izricati i smrtne kazne za one, koji su bili optuženi da su najjodgovorniji za prošlost, a to sve kako bi se shvatila klima tog vremena te isto vrijedi, u izvjesnom smislu, i za upravljanje gradom pod jugoslavenskom oslobodilačkom vojskom. Rat naime ne završava onog datuma kad je to potpisano za nekim stolom, a posljedice rata protežu se kroz vrijeme, sa neizbježnim osudama, čak i na smrt, onih, koji su do prije par dana bili direktni ili indirektni suučesnici fašističkog ili nacifašističkog režima. Otuda potječe činjenica što tobožnja ljevica želi prisvojiti inicijativu reakcionarnih snaga i onih desnih, a one žele 12 juna proglasiti danom istinskog oslobođenja Trsta, kao i to da se 42 dana talijansko-slovenske administracije, zajedno sa jugoslavenskom, grada Trsta, moraju smatrati za užasne, mračne trenutke, izjednačene sa nacifašističkom okupacijom, što predstavlja zapanjujući i ogavan historijski falsifikat.
Nesumnjivo je da su počinjene greške, ali treba se zamisliti, i to ozbiljno - a bilo bi potrebno na to i odgovoriti - nad slučajem, kad se dogodi, da tvrdnje nacionalističkih snaga, i to upravo one koje su kružile u prošlosti kao lažne vijesti za lažno uzbunjivanje, postanu stanovište onih političkih snaga, koje su proizlazile baš iz Pokreta otpora, onog istog Pokreta otpora, koji se borio protiv laži i protiv svih lica fašizma. Dana 12 juna nije bilo nikakvog oslobođenja Trsta, već je vojna snaga, koja je oslobodila Trst, predala grad Anglo-Amerikancima. A osim toga, kad bi smo bili strogo logični, ukoliko su okupatori bili Jugoslaveni, isto tako morali bi biti okupatori i Anglo-Amerikanci, a ta se okupacija nastavila u Italiji i to ne uvijek na suptilan način, sve do današnjih dana. Uostalom, u Italiji nikad nije postaja Nezavisna Republika i strategija strave, koju je ustvari predstavlala strategija napetosti, kroz koju smo prošli, treba također biti čitana u kontekstu tih zbivanja.
Sad će se netko zapitati, zašto sam sve ovo kazao? Stoga jer je obnovljeno obećanje, od strane nekih lokalnih političara, da se u Trstu postavi ploča s natpisom, koji bi podsjećao da je 12 jun dan oslobođenja grada.
Marco Barone
13/06/14
Bravo Marco,basta con le menzogne storiche:Olgica
RispondiEliminavisita il mio blog
http://bardo-lusevera-news.blogspot.it/
Sono capitato per caso in questa fogna e mi viene solo una domanda. Ma non ti vergogni?
RispondiEliminaCarissimo Marco, il tuo articolo è colpevolmente alla rovescia.
RispondiEliminaParti da una premessa giusta (i jugoslavi non furono atroci barbari massacratori di italiani), ma te ne servi per un volo pindarico: quello di affermare che il rincongiungimento all'Italia non fu una 'liberazione', chè la città già era libera.
Cos'è una liberazione? Prendo la prima che mi capita (se non ti piace sentiti libero di offrirne un'altra):
"La restituzione della libertà o della normale funzionalità, o anche l'allontanamento o l'eliminazione di quanto costituisce motivo di ostacolo o di obbligo."
Ora, se nella prima parte ci siamo, nella seconda non affatto. Perchè la presenza slava su base duratura - e si sarebbe poi visto nelle terre che, invece, sono rimaste al di là del confine - è necessariamente motivo di ostacolo e di obbligo.
Ostacolo all'identità italiana, e obbligo invece di diventare parte della costruzione statale che - per ovvi e comprensibili motivi - cita ogni popolazione eccetto quella italiana.
Se dunque il 1° Maggio è una data importante e degna del massimo rispetto, è giusto e doveroso che la città italiana di Trieste festeggi il 12 Giugno, perchè è la data chiave che ne ha segnato l'identità. Puoi stare tranquillo che - e giustamente! - fosse rimasta in quella che poi è divenuta Slovenia, si festeggerebbe e doverosamente il 1° Maggio.
Carissimo Marco, il tuo articolo è colpevolmente alla rovescia.
RispondiEliminaParti da una premessa giusta (i jugoslavi non furono atroci barbari massacratori di italiani), ma te ne servi per un volo pindarico: quello di affermare che il rincongiungimento all'Italia non fu una 'liberazione', chè la città già era libera.
Cos'è una liberazione? Prendo la prima che mi capita (se non ti piace sentiti libero di offrirne un'altra):
"La restituzione della libertà o della normale funzionalità, o anche l'allontanamento o l'eliminazione di quanto costituisce motivo di ostacolo o di obbligo."
Ora, se nella prima parte ci siamo, nella seconda non affatto. Perchè la presenza slava su base duratura - e si sarebbe poi visto nelle terre che, invece, sono rimaste al di là del confine - è necessariamente motivo di ostacolo e di obbligo.
Ostacolo all'identità italiana, e obbligo invece di diventare parte della costruzione statale che - per ovvi e comprensibili motivi - cita ogni popolazione eccetto quella italiana.
Se dunque il 1° Maggio è una data importante e degna del massimo rispetto, è giusto e doveroso che la città italiana di Trieste festeggi il 12 Giugno, perchè è la data chiave che ne ha segnato l'identità. Puoi stare tranquillo che - e giustamente! - fosse rimasta in quella che poi è divenuta Slovenia, si festeggerebbe e doverosamente il 1° Maggio.
L'occupazione jugoslava di Trieste (perché di OCCUPAZIONE si tratta) costituisce uno dei più atroci episodi avvenuti a margine della seconda guerra mondiale. Le pratiche utilizzate dai titini e le atrocità commesse in quei giorni non sono giustificabili in alcun modo. Capitato casualmente su questa pagina la ritengo vergognosa ed infamante per tutti coloro che in parte più o meno grave furono vittime di quei 42 giorni di occupazione e mio padre, denunciato per invidia, scampò per un soffio a quelle atrocità: in quei giorni chiunque fosse contrario ai titini poteva venir immediatamente infoibato o ammazzato (ed anche previamente torturato). Questa era la "libertà" assicurata dai titini e da coloro che li supportavano: dire e propagandare qualcosa di diverso è falso e vergognoso.
RispondiEliminaciao
RispondiElimina